Castelseprio
| Castelseprio Comune di Castelseprio | |
|---|---|
 |
.svg) |
| Regija: | Lombardija |
| Pokrajina: | Varese (VA) |
| Koordinate: | 45°43′N 8°25′E / 45.717°N 8.417°E |
| Visina: | 310 m[1] |
| Površina: | 3,8 km2[1] |
| Stanovništvo: | 1330[2] (1. siječnja 2026.) |
| Poštanski broj: | 21050 |
| Pozivni broj: | 0331 |
| Svetac zaštitnik: | Sveti Mihael Arkanđel |
  Castelseprio Castelseprio na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | comune.castelseprio.va.it |
Castelseprio je općina u pokrajini Varese u Lombardiji u sjeverozašadnoj Italiji oko 35 km sjeverozapadno od Milana i 11 km južno od središta pokrajine, grada Varesea.
Castelseprio je 2011. god., zbog crkve Santa Maria foris portas, zajedno s još 7 lokacija (Langobardska središta u Italiji) uvršten na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi[3]
Castelseprio je mjesto rimske utvrde u antici, te značajnog langobardskog grada u ranom srednjem vijeku, prije nego što ga je uništilo Milansko vojvodstvo 1287. godine, od kada je i napušten. Danas je sačuvan kao arheološki park u istoimenoj općini Castelseprio.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 1330. Djeca i mladi činili su 14 %, a starije osobe 26,5 % stanovništva.[4]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1861. | 500 | — |
| 1871. | 547 | +9,4 % |
| 1881. | 557 | +1,8 % |
| 1901. | 584 | +4,8 % |
| 1911. | 648 | +11,0 % |
| 1921. | 602 | −7,1 % |
| 1931. | 590 | −2,0 % |
| 1936. | 562 | −4,7 % |
| 1951. | 732 | +30,2 % |
| 1961. | 866 | +18,3 % |
| 1971. | 923 | +6,6 % |
| 1981. | 1077 | +16,7 % |
| 1991. | 1097 | +1,9 % |
| 2001. | 1237 | +12,8 % |
| 2011. | 1281 | +3,6 % |
| 2021. | 1309 | +2,2 % |
| Izvori: [5][6] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (1272 – 96,4 %), Albanija (10 – 0,8 %), Maroko (6 – 0,5 %), …[7]
| Langobardi u Italiji. Mjesta moći (568.-774.) | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Italija |
| Godina uvrštenja | 2011. (35. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, iii, vi |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1318 |
| Koordinate | 45°42′49″N 8°51′42″E / 45.71372°N 8.86161°E |
Kaštel s "tornjem Torba" i Gospinom crkvom izvan zidina (Santa Maria foris portas) je bivši starorimski castrum koji je pretvoren u stražarnicu samostana posvećenog Gospi, a koji je postao prva trgovačka postaja Langobarda u 8. stoljeću. Bazilika je trobrodna bazilika sa središnjom apsidom u kojoj se nalaze najveće freske predromanike. Slavne bizantske freske su od iznimne rijetkosti i umjetničkog značaja. Skrivene stoljećima, ove freske s konca 9. stoljeća otkrivene su tek 1944. godine. Freske na središnjoj apsidi crkve predstavlja najfiniji umjetnički ranosrednjovjekovni slikovni ciklus, te se smatraju jedinstvenim u ranosrednjovjekovnoj europskoj umjetnosti.[8]
- 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Longobards in Italy. Places of the Power (568-774 A.D.) (engleski). UNESCO. Pristupljeno 4. srpnja 2013.
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) - ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ John Beckwith, Early Christian and Byzantine Art, Penguin History of Art (sada Yale), 2. izdanje 1979. ISBN 0-14-056033-5
.svg){kind=small}
