close
Idi na sadržaj

Domen (biologija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
BERJAYA
Hijerarhija osam glavnih taksonomskih rangova biološke klasifikacije.

Domen – u biološkoj taksonomskoj terminologiji predstavlja najviši taksonomski rang u tridomenskom sistemu[1], kojeg je 1990. predložio, američki mikrobiolog i biofizičar Carl Woese.[2][3] Njegov trodomenski sistem klasifikacije živog svijeta obuhvata:

BERJAYA
Tri domena

Prva dva su sve prokariotski mikroorganizmi ili jednoćelijski organizmi čije ćelije nemaju jedro. Svi oblici života koji imaju jedro i membranski vezane organele, a većina su višećelijski, pripadaju Eukariotama.

Australijska zelena šumska žaba (Litoria caerulea)
Mikrografija pod skenirajućim elektronskim mikroskopom: Staphylococcus aureus (dodano lažne boje)
Elektronska mikrografija Sulfolobus-a inficiranog Sulfolobus-virusom STSV1.
Trodomenski sistem se sastoji od Eukarya (predstavnik: Australijska zelena šumska žaba, lijevo), Bacteria (predstavnik: Staphylococcus aureus, sredina) i Archaea (predstavnik: Sulfolobus, desno).

Obilježja tri domena života

[uredi | uredi izvor]
BERJAYA
Trodomensko stablo i eocitna hipoteza.[4]
BERJAYA
Filogenetsko stablo koje prikazuje odnose između eukariota i ostalih oblika života.[5] Eukarioti su obojeni crveno, arhea zeleno, a bakterije – plavo.

Današnji biolozi priznaju svaki od ova tri domena života, što sadrže rRNK koja je za njih jedinstvena, a ta činjenica sama po sebi predstavlja osnovu trodomenskog sistema. Dok prisustvo membrane jedra razlikuje domen eukarija od domena archea i bakterija – od kojih oba nemaju membranu jedra. Pri tom se arheje i bakterije međusobno razdvajaju po raznim biohemijskim i RNK markerima.

Arheja

[uredi | uredi izvor]

Arheje su prokariotske ćelije koje su obično okarakterizirane membranom lipida, koji su razgranati sa ugljikovodičnim lancima u prilogu glicerola eterske veze. Prisustvo ovih eterskih veza kod arheja daje im sposobnost da izdrže ekstremne temperature u visoko kiselinske uslovima, ali mnogi mogu da žive i u sredinama s blagom temperaturom. Halofilni organizmi, koji uspijevaju u vrlo slanim sredinama kao i hipertermofili. Ovi organizmi izdržavaju ekstremno vruće okruženje, kao naprimjer arheje, koje su vrlo male.

Bakterije

[uredi | uredi izvor]

Iako su bakterije prokariotske ćelije kao i arheje, njihove membrane su izgrađene od nerazgranatih lanaca masnih kiselina priloženih na glicerolske esterske veze. Cijanobakterije i mikoplazme su dva primjera bakterija. Oni obično nemaju eterske veze kao arheje i svrstane su u drugu kategoriju, a time i u različitih domene. Postoji velika raznolikost u ovom domenu. Zbog te raznolikosti i horizontalnog prijenosa gena, gotovo je nemoguće odrediti koliko vrsta bakterija postoji na planeti, ili ih organizirati u strukture stabla, bez unakrsnih veza između grana.

Eukarija

[uredi | uredi izvor]

Organizmi u domenu Eukarija imaju eukariotske ćelije ili ih sadrže, imaju membrane slične bakterijskim. Eukarioti se dalje grupišu u carstvo gljiva (kvasci, plijesni itd.), Carstvo biljaka (cvjetnice, paprati i ostale) i carstvo životionja (insekti, kičmenjaci itd) i sada ugašenog parafiletskog carstva Protista (alge, protozoa, itd). Nemaju svi eukarioti ćelijski zid, a čak i oni koji ih imaju, zidovi ne sadrže peptidoglikane, koje bakterije imaju. Dok su u carstvima biljaka i životinja ćelije organizirane u tkiva, kod životinja ćelijski zidovi nikada nisu pronađeni.

Isključenje virusa

[uredi | uredi izvor]

Nijedan od tri sistema trenutno ne uključuju ne-ćelijski život. Od 2011. se govori o nukleocitoplazmatskim velikim DNK virusima kao o možda četvrtoj grani sfere života. Otkriće gigantskog virusa sa genskom i fizičkom veličinom koja se da porediti sa ćelijskimm organizmom, ostaci transkribiranih proteina biljaka i virus-specifičnih parazita (virofaga) su podigli intrigantna pitanja o njihovom porijeklu. Oni koji se zalažu za njihovo uključivanje u globalna filogenomička istraživanje i razmatranja kao posenog i drevnog oblika života traže dokaze za tu hipotezu. Rezultati se pozivaju na promjenu u načinu shvatanje virusa. Oni vjerojatno predstavljaju poseban oblik života koji je ili prethodio ili koegzistirao sa posljednjim univerzalnim zajedničkim pretkom (LUCA) i predstavljaju ključni dio biosfere naše planete.[6]

Alternativne klasifikacije

[uredi | uredi izvor]

U predložene alternativne klasifikacije života spadaju:

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. "The Scientific Taxonomy and Classification of all Creatures". Pristupljeno 19. 10. 2015.
  3. Woese C, Kandler O, Wheelis M (1990). "Towards a natural system of organisms: proposal for the domains Archaea, Bacteria, and Eucarya". Proc Natl Acad Sci USA. 87 (12): 4576–9. Bibcode:1990PNAS...87.4576W. doi:10.1073/pnas.87.12.4576. PMC 54159. PMID 2112744. Arhivirano s originala, 27. 6. 2008. Pristupljeno 11. 2. 2010.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. Cox, C. J., Foster, P. G., Hirt, R. P., Harris, S. R., Embley, T. M. (2008). "The archaebacterial origin of eukaryotes". Proc Natl Acad Sci USA. 105 (51): 20356–61. Bibcode:2008PNAS..10520356C. doi:10.1073/pnas.0810647105. PMC 2629343. PMID 19073919.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. Ciccarelli FD, Doerks T, von Mering C, Creevey CJ, Snel B, Bork P (2006). "Toward automatic reconstruction of a highly resolved tree of life". Science. 311 (5765): 1283–7. Bibcode:2006Sci...311.1283C. doi:10.1126/science.1123061. PMID 16513982.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. Nasir, Arshan; Kim, Kyung Mo; and Caetano-Anolles, Gustavo, "Giant viruses coexisted with the cellular ancestors and represent a distinct supergroup along with superkingdoms Archaea, Bacteria and Eukarya." BMC Evol Biol. 2012; 12: 156. Published online 2012 August 24. doi:10.1186/1471-2148-12-156
  7. Mayr, Ernst (1998). "Two empires or three?". Proc Natl Acad Sci USA. 95 (17): 9720–9723. Bibcode:1998PNAS...95.9720 Provjerite |bibcode= length (pomoć). doi:10.1073/pnas.95.17.9720. PMC 33883. PMID 9707542. Arhivirano s originala, 13. 6. 2019. Pristupljeno 5. 9. 2011.
  8. Cavalier-Smith, T. (2004). "Only six kingdoms of life" (PDF). Proc. R. Soc. Lond. B. 271 (1545): 1251–62. doi:10.1098/rspb.2004.2705. PMC 1691724. PMID 15306349. Pristupljeno 29. 4. 2010 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: postscript (link)
  9. Archibald, John M. (23. 12. 2008). "The eocyte hypothesis and the origin of eukaryotic cells". PNAS. 105 (51): 20049–20050. doi:10.1073/pnas.0811118106.
  10. Lake, James A.; Henderson, Eric; Oakes, Melanie; Clark, Michael W. (juni 1984). "Eocytes: A new ribosome structure indicates a kingdom with a close relationship to eukaryotes". PNAS. 81 (12): 3786–3790. doi:10.1073/pnas.81.12.3786. PMC 345305. PMID 6587394.
  11. Williams, Tom A.; Foster, Peter G.; Cox, Cymon J.; Embley, T. Martin (decembar 2013). "An archaeal origin of eukaryotes supports only two primary domains of life". Nature. 504 (7479): 231–236. doi:10.1038/nature12779. PMID 24336283.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]