Palazzolo Acreide

Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Italija
Godina uvrštenja	2002. (26. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iv, v
Ugroženost	–
Poveznica	UNESCO:1024
Koordinate	37°03′42″N 14°54′10″E / 37.0617°N 14.9028°E
	Palazzolo Acreide
	v; r; u;

Palazzolo Acreide ; Comune di Palazzolo Acreide
Regija:	Sicilija
Pokrajina:	Sirakuza (SR)
Koordinate:	37°04′N 14°54′E / 37.067°N 14.900°E
Visina:	670 m
Površina:	87,5 km2
Stanovništvo:	7912 (1. siječnja 2026.)
Poštanski broj:	96010
Pozivni broj:	0931
ISTAT-broj:	089015
Svetac zaštitnik:	Santissimo Salvatore i Santa Maria della Stella
	Palazzolo Acreide Palazzolo Acreide na zemljovidu Italije
Službena stranica:	palazzoloacreide.sr.it

Palazzolo Acreide (sicilijanski: Palazzolu o Palazzolu Creidi) je grad u Italiji, na otoku i administrativnoj regiji Sicilija, središte istoimene općine u pokrajini Sirakuza. Palazzolo Acreide se nalazi na visoravni Val di Noto planine Iblea, 43 km jugoistočno od Sirakuze.

Barokno središte Palazzolo Acreide je zajedno sa sedam drugih baroknih gradova visoravni Val di Noto, koji su obnovljeni nakon potresa 1693. godine, 2002. godine upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer "vrhunca i završnog procvata baroka u Europi".

Povijest

Ovo područje je bilo naseljeno jako rano, još u 11. i 12. stoljeću pr. Kr., i to narodom Sikuli. Grci iz Sirakuze su 664. pr. Kr. na ovom mjestu osnovali grad Akrai i prema Tukididu, grad je bio važan jer je kontrolirao put od obale prema unutrašnjosti. Ovdje su Sirakužani pobijedili Atenjane 413. pr. Kr. God. 263. pr. Kr., poslije punskih ratova, Rimljani grad nazivaju Acrae i dobiva titulu civitas stipendiaria. Grad je prosperirao u ranokršćanstvu, a vjerojatno su ga u 9. stoljeću uništili Arapi. Normani u 12. stoljeću podižu dvorac oko kojega niče Stari grad.

God. 1693. potres je gotovo uništio cijeli grad, a poslije ove katastrofe grad je postupno obnovljen u baroknom planu. Građevine sicilijanskog baroka daju gradu elegantni izgled koji privlači mnogo turista.^[3]

Stanovništvo

Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 7912. Djeca i mladi činili su 12,8 %, a starije osobe 27,8 % stanovništva.^[4]

Popis stanovništva
Godina	Br. stan.	±%
1861.	10 219	—
1871.	10 210	−0,1 %
1881.	11 186	+9,6 %
1901.	15 106	+35,0 %
1911.	16 235	+7,5 %
1921.	18 024	+11,0 %
1931.	16 602	−7,9 %
1936.	11 584	−30,2 %
1951.	12 280	+6,0 %
1961.	11 024	−10,2 %
1971.	9110	−17,4 %
1981.	9288	+2,0 %
1991.	9097	−2,1 %
2001.	9109	+0,1 %
2011.	9091	−0,2 %
2021.	8233	−9,4 %
Izvori: ^[5]^[6]

Etničke skupine

Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (7446 – 95 %), Rumunjska (96 – 1,2 %), Njemačka (64 – 0,8 %), Poljska (43 – 0,5 %), …^[7]

Znamenitosti

Iznad grada nalazi se drevni grad Akrai koji je okružen kamenolomom koji je služio i kao nekropola, te su tu pronađene grabnice iz svih razdoblja povijesti grada. U središtu se nalazi dobro sačuvano kazalište, Odeum (terme) i palača Hiero, podzemni akvadukt. U blizini se nalaze i druge grobnice, u stijenama Monte Pineta i Acrocoro della Torre gdje su pronađeni mnogi sarkofazi s reljefima.^[8]

Od baroknih građevina najznamenitije su:

Crkva sv. Sebastijana (San Sebastian) i Crkva sv. Mihovila (San Michele) su iz 15. stoljeća, i obnovljene u sicilijanskom baroknom stilu 17. stoljeća.
Barokna Assunta ili Immacolata iz 18. stoljeća ima konkavno-konveksno pročelje i jednobrodni tlocrt bogato ukrašene unutrašnjosti sa skulpturom Gospe ranorenesansnog umjetnika Franje Vranjanina iz 1471. godine.
Župna Crkva (Chiesa Madre) potječe iz 1215. godine, ali je obnovljena u baroknom stilu u 17. stoljeću, te ima neoklasicističko pročelje i pod od višebojnog mramora.
Špilja sv. Konrada (Grotto de San Corrado) je malena crkva na litici, izgrađena na mjestu gdje se povukao pustinjak Corrado Canfalonieri u 14. stoljeću.
Ostale znamenite crkve su: Bazilika sv. Pavla (San Paolo), Gospa od ordenja (Santa Madonna della Medaglia) i Crkva sv. Antuna Padovanskog (Sant'Antonio da Padova) s neo-romaničkim pročeljem.
Od palača najznamenitija je palača Cappellani u kojoj je sada arheološki muzej, a Kuća arheologa Antonina Uccella (1922. – 1979.) je muzej seoske kulture Sicilije s alatkama, vitrajima, voštanim figurama i dr.^[9]

Izvori

1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
↑ Turističke stranice Palazzolo Acreide Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2010. (Wayback Machine) (engl.)
↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
↑ Arheološki lokalitet Akrai (tal.)
↑ Kuća-muzej Antonino Uccello (tal.)

Vanjske poveznice

Fotografije i informacije (engl.)
Galerija fotografija Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) (tal.)
Antičke ruševine Akrai (engl.)

Ostali projekti

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Palazzolo Acreide

[IT-A-1] 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)

[2] Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)

[3] Turističke stranice Palazzolo Acreide Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2010. (Wayback Machine) (engl.)

[4] Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)

[5] Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994

[6] Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku

[7] Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)

[8] Arheološki lokalitet Akrai (tal.)

[9] Kuća-muzej Antonino Uccello (tal.)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

Palazzolo Acreide Comune di Palazzolo Acreide

Regija:	Sicilija
Pokrajina:	Sirakuza (SR)
Koordinate:	37°04′N 14°54′E / 37.067°N 14.900°E / 37.067; 14.900
Visina:	670 m^[1]
Površina:	87,5 km²^[1]
Stanovništvo:	7912^[2] (1. siječnja 2026.)
Poštanski broj:	96010
Pozivni broj:	0931
ISTAT-broj:	089015
Svetac zaštitnik:	Santissimo Salvatore i Santa Maria della Stella
Palazzolo Acreide Palazzolo Acreide na zemljovidu Italije
Službena stranica:	palazzoloacreide.sr.it

v r u Svjetska baština u Italiji
	Kulturna dobra (55)	Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Domus de Janas, pogrebna tradicija prapovijesne Sardinije (2025.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa²⁾ (2011.) • Raetinska pruga¹⁾ (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina ¹⁾ (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Via Appia, Regina Viarum (2024.) • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
	Prirodna dobra (6)	Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe²⁾ (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Krške i evaporitne špilje Sjevernih Apenina (2023.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio³⁾ (2003.)
	Nematerijalna svjetska baština (9)	Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana⁵⁾ (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)⁶⁾ • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)
¹⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana ²⁾ Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja ³⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske ⁴⁾ Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja ⁵⁾ Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala ⁶⁾ Zajedno s više zemalja