Giordano Bruno
Ovo je glavno značenje pojma Giordano Bruno. Za udarni krater na Mjesecu, pogledajte Giordano Bruno (krater).
Giordano Bruno (Nola, siječanj 1548. – Rim, 17. veljače 1600.), talijanski renesansni filozof, dominikanac i pjesnik, pobornik antiskolastičke misli, panteizma i heliocentrizma.
U dobi od šesnaest godina, 1565. ulazi u dominikanski red, gdje se posvetio studiranju teologije Svetog Tome Akvinskog i aristotelove filozofije. Iste godine mjenja ime Filippo u Giordano.
Godine 1566. suočava se s inkvizicijom Katoličke Crkve. Osumnjičen za krivovjerje, napušta samostan Minerva u Rimu i petnaestak godina luta po Europi. Predaje u Veneciji, Genevi, Toulouseu, Parizu, Londonu, Oxfordu, Wiesbadenu, Wittenbergu, Frankfurtu, Pragu. Ponovo dolazi u Veneciju (1591.) na poziv patricija Monceniga, koji ga denuncira Papinskoj inkviziciji.
Uhićen je i 1593. odveden u Rim, gdje ostaje pod istragom sedam godina. Odlukom svjetovnog suda osuđen je na smrt i kao spaljen na trgu Campo de' Fiori 17. veljače 1600. godine.
Bruno je bio tipičan predstavnik antiskolastičke renesansne filozofije. Poricao je kršćanske dogme smatrajući da su filozofija i teologija nespojive. Suprotstavljao se kršćanskom shvaćanju Boga kao ličnosti i nečeg transcendentnog te stvara panteističku doktrinu po kojoj se sve sastoji od vječne i beskrajne supstancije. Bog je, prema tome, istovjetan s prirodom: natura est deus in rebus. Za njega je jedini cilj filozofije saznati tu nestvorenu i oduhovljenu supstanciju, ali osjetila i ljudski razum ne mogu je potpuno shvatiti osim u dva vida: kao dušu svijeta i materiju, koje se međusobno dopunjuju. Duša svijeta prožima sve stvari sačinjene od materije, tako da se one očituju povezano kao uzrok i princip. Boga ili prirodu, kao aktivni stvaralački princip Bruno naziva natura naturans, a kao ostvareni svijet natura naturata. To su po njemu samo dvije jedinstvene cjeline, gdje se sve nalazi u svemu, pojedinačno u univerzalnom, a univerzalno u pojedinačnom (tota in toto et in qualibet totius parte). Svemir je jedinstvo u kojem se poklapaju sve suprotnosti (coincidentia oppositorum). Brunov filozofski stav odraz je renesanse; njegov pjesnički panteistički kult prirodnih ljepota u mnogočemu podudara se s antičkim formulama stoičke i neplatonske poezije o svijetu.
U povijesti prirodnih znanosti Bruno zauzima vidno mjesto u znanosti o svemiru. On odbacuje Aristotelov nauk o kristalnim sferama oko nepomične Zemlje i kretanje planeta u Ptolomejevoj teoriji. U načelu prihvaća Kopernikov nauk koji je nastao oko pola stoljeća ranije. No, dok Nikola Kopernik svoj nauk ograničava na planetarni sustav našeg sunca, Bruno je proširuje na cijeli svemir koji je beskonačno velik. Po Koperniku, Sunčev sustav opkoljen je sferom zvijezda stajaćica, a Bruno u svim zvijezdama vidi sunca koja imaju svoje planete nastanjene živim bićima baš kao i Zemlja. Također, ističe da Zemlja i Sunce nisu središnja kozmička tijela.
Nasuprot starim hipotezama Bruno postavlja nove, često se služeći alegorijama, promatra prirodne pojave, ali - vođen bujnom maštom - ne obazire se na matematičko mišljenje ni na eksperimentalno ispitivanje pa izvodi i neke krive zaključke, npr. da su staze nebeskih tijela krivulje bez određene zakonitosti. Protivnik je antropocentričkih shvaćanja.
Brunova je filozofija pod utjecajem Pitagore, Platona, stoika, Cusanusa, Eckarta, Lulla, Kabale i arapske filozofije. Brunov panteizam, u formulama Spinoze i Leibniza, odražava se i u Hegelovim tezama, a Brunova inspiracija izvršila je jak utjecaj na razvoj suvremenog simbolizma i lirske poezije.
- De compendiosa architectura et complemento artis Lulli (1582.);
- De umbris idearum et arte memoriae (1582.);
- O uzroku, počelu i jednom (De la causa, principio et Uno) (1584.);
- De l'infinito, universo e Mondi (1584.);
- Spaccio de la bestia trionfante (1584.);
- La Cena delle Ceneri (1584.);
- O herojskim zanosima (Degli eroici furori') (1585.);
- De triplici minimo et mensura (1591.);
- De monade, numero et figura (1591.);
- De innumerabilibus, immenso et infigurabili (1591.).
- giordano-bruno.org Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. studenoga 2018. (Wayback Machine)
