Neuron

BERJAYA — Shema multipolarne nervne ćelije kičmenjaka
1. dendrit,
2. akson,
3. Ranvijerova suženja (čvorovi),
4. terminalni završeci aksona,
5. mijelinski omotač (Švanova ćelija, oligodendrocit),
6. tijelo neurona,
7. jedro.

Neuroni su nervne ćelije koje imaju ulogu provodnika (konduktora) nadražaja od receptora do centralnog nervnog sistema (CNS), a odatle do odgovarajućih ćelija i organa (efektori) koji će odreagirati na nadražaj. Imaju i ulogu prijenosa i skladištenja informacija u nervnom sistemu.

Neuroni se sastoje od:

tijela (soma) sa koga polaze
dvije vrste nastavaka:
- dendriti i
- aksoni (neuriti ili nervna vlakna).^[1]

^[2]

Dendriti (grč. dendros = drvo) su kratki, drvoliko razgranati nastavci koji nadražaj dovode do tijela neurona.
Akson (grč. axon = osovina) ili neurit (nervno vlakno) je neparan nastavak koji se samo na kraju grana. Akson nadražaj odvodi od tijela neurona prema sljedećem neuronu, obično preko dendrita.

Akson koji se nalazi van nervnih centara je obavijen omotačem nazvanim mijelinski omotač, koji je prisutan kod kičmenjaka dok je kod beskičmenjaka relativno rijedak. Taj omotač daje vlaknima bijelu boju, dok nervna vlakna sa malo mijelina izgledaju sivo. Mijelinski omotač obrazuju Švanove ćelije tako što naležu na akson i obmotavaju se oko njega. Omotač se obrazuje od segmenata između kojih su prekidi nazvani Ranvijerovi čvorovi.

Vrste neurona

Neuroni se prema broju nastavaka koji polaze sa tijela dijele na:

unipolarne (pseudounipolarne),
bipolarne i
multipolarne.

Unipolarni neuroni imaju samo jedan nastavak, i to akson, dok dendriti ne postoje; nalaze se u sluzokoži čula mirisa kičmenjaka.

Bipolarni imaju dva nastavka - dendrit i akson, i ima ih u spinalnoj gangliji kičmenjaka.

Multipolarni imaju veći broj dendrita i jedan akson; nalaze se u CNS-u kičmenjaka.

Prema pravcu prenošenja nadražaja razlikuju se tri vrste neurona :

senzitivni,
motorni i
asocijacijski.

Senzitivni neuroni prenose nadražaj od receptora do odgovarajućih centara u CNS-u, a motorni prenose nadražaj od centara u CNS-u do efektora. Asocijativni neuroni (umetnuti) se nalaze u CNS-u i prenose nadražaj od senzitivnih ka motornim neuronima.

Prema obliku ćelijskog tijela neuroni se dijele na: sferične, ovalne, piramidalne, stelatne, vretenaste, zrnaste, kruškaste, košaraste itd.^[3]

Prema dužini aksona neuroni se dijele na Goldži tip 1 i Goldži tip 2. Goldži tip 1 neuroni imaju veliko tijelo i dugačak akson, dok neuroni Goldži tip 2 imaju malo tijelo i kratak akson.^[3]

Neuroni se mogu podijeliti i prema vrsti neurotransmitera koje stvaraju i oslobađaju na sinapsama. Tako se razlikuju holinergički, adrenergički, noradrenergički, serotonergički, dopaminergički itd.^[3]

Ostale životinje

Neuron se naziva identificiranim ako posjeduje svojstva koja ga razlikuju od svih ostalih neurona u istoj životinji — svojstva kao što su lokacija, neurotransmiterska aktivnost, obrazac ekspresije gena i povezanost — i ako svaki pojedinačni organizam, koji pripada istoj vrsti ima tačno jedan neuron s istim skupom svojstava.^[4] U nervnim sistemima kičmenjaka, vrlo malo neurona je "identifikovano" u ovom smislu. Istraživači vjeruju da ljudi nemaju nijedan — ali u jednostavnijim nervnim sistemima, neki ili svi neuroni mogu biti tako jedinstveni.^[5] Kod kičmenjaka, najpoznatiji identifikovani neuroni su gigantske Mauthnerove ćelije riba.^[6]^:38–44 Svaka riba ima dvije Mauthnerove ćelije, smještene u donjem dijelu moždanog stabla, jednu na lijevoj i jednu na desnoj strani. Svaka Mauthnerova ćelija ima akson koji se ukršta, inervira (stimulira) neurone na istom nivou mozga, a zatim putuje kroz kičmenu moždinu, stvarajući brojne veze usput. Sinapse koje generira Mauthnerova ćelija toliko su snažne da jedan akcijski potencijal izaziva veliki odgovor u: u roku od nekoliko milisekundi riba savija svoje tijelo u C-oblik, zatim se ispravlja, čime se brzo pokreće naprijed. Funkcionalno, ovo je brzi odgovor na bijeg, koji se najlakše pokreće jakim zvučnim talasom ili talasom pritiska koji udara u organ bočne linije ribe. Mauthnerove ćelije nisu jedini identifikovani neuroni kod riba — postoji još oko 20 tipova, uključujući parove "analoga Mauthnerovih ćelija" u svakom segmentnom jezgru kičmene moždine. Iako je Mauthnerova ćelija sposobna sama izazvati reakciju bijega, u kontekstu uobičajenog ponašanja druge vrste ćelija obično doprinose oblikovanju amplitude i smjera reakcije.

Mauthnerove ćelije opisane su kao komandni neuroni. Komandni neuron je posebna vrsta identificiranog neurona, definirana kao neuron koji je sposoban sam pokrenuti određeno ponašanje.^[6]^:112 Takvi neuroni najčešće se pojavljuju u sistemima brzog bijega različitih vrsta — džinovski akson lignje i džinovska sinapsa lignje, korišteni za pionirske eksperimente u neurofiziologiji, zbog svoje ogromne veličine, oba učestvuju u krugu brzog bijega lignje. Međutim, koncept komandnog neurona postao je kontroverzan zbog nalaza studija koje pokazuju da su neki neuroni koji su u početku izgledali kao da odgovaraju opisu zapravo bili sposobni izazvati reakciju samo u ograničenom skupu okolnosti.^[7]

Kod organizama sa radijalnom simetrijom, nervne mreže služe nervnom sistemu. Nema mozga ili centraliziranog područja glave, već međusobno povezani neuroni raspoređeni u nervnim mrežama. Oni se nalaze kod Cnidaria, Ctenophora i Echinodermata.

Historija

Herofil (335–280. p. n. e.) opisao je funkcije optičkog nerva u vidu i okulomotornog nerva u pokretu oka. Analiza nerva u lobanji omogućila mu je da razlikuje krvne sudove i nerve (grc: νεῦρον – neuron" = niz, biljno vlakno, nerv"). Moderna istraživanja nisu potvrdila hipotezu Williama Cullena iz 1785. godine koja povezuje mentalna stanja s fizičkim živcima,^[8] Iako se popularna ili laička medicina i dalje može pozivati na "živce" pri dijagnosticiranju ili okrivljavanju bilo kakve psihološke brige ili oklijevanja, kao u uobičajenim tradicionalnim frazama "moji jadni živci ": Naprimjer: ^[9]

„Gospodine Bennet, kako možete tako zlostavljati vlastitu djecu? Uživate u tome da me uznemirujete. Nemate sažaljenja za moje jadne živce.“ [...] „Griješite me, draga moja. Imam veliko poštovanje prema vašim živcima. Oni su moji stari prijatelji. Čula sam vas kako ih s pažnjom spominjete barem ovih dvadeset godina.“ ^[9]

Također pogledajte

Reference

↑ Berberović Lj., Hadžiselimović R., Dizdarević I. (1986): Medicinska antropologija. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00364-8.
↑ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
1 2 3 Anđelković, Zlatibor; et al. (et al) (2021). HISTOLOGIJA: tekst i atlas. Niš: Galaksijanis. str. 147, 148. ISBN 978-86-6233-383-4.
↑ Hoyle G, Wiersma CA (1977). Identified neurons and behavior of arthropods. Plenum Press. ISBN 978-0-306-31001-0.
↑ "Wormbook: Specification of the nervous system". Arhivirano s originala, 17. 7. 2011.
1 2 Stein, PSG (1999). Neurons, Networks, and Motor Behavior. MIT Press. ISBN 978-0-262-69227-4.
↑ Simmons PJ, Young D (1999). Nerve Cells and Animal Behaviour. Cambridge University Press. str. 43. ISBN 978-0-521-62726-9.
↑ Pickering, Neil (2006). The Metaphor of Mental Illness. International perspectives in philosophy and psychiatry. Oxford University Press. str. 99. ISBN 978-0-19-853087-9. Pristupljeno 27. 5. 2023. [...] William Cullen [...] as early as 1785 [...] postulated that certain mental disorders were the result of some unknown physical change in the nerves, for which he coined the term neurosis. This term has since quite altered its meaning, as it now refers not to a state of the nerves but to a nervous state.
1 2 Austen, Jane (2010) [1813]. Spacks, Patricia Meyer (ured.). Pride and Prejudice: An Annotated Edition. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. str. 32. ISBN 978-0-674-04916-1. Pristupljeno 27. 5. 2023.

Vanjski linkovi

Neuron na Wikimedia Commonsu

[1] Berberović Lj., Hadžiselimović R., Dizdarević I. (1986): Medicinska antropologija. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00364-8.

[2] Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.

[:0-3] 1 2 3 Anđelković, Zlatibor; et al. (et al) (2021). HISTOLOGIJA: tekst i atlas. Niš: Galaksijanis. str. 147, 148. ISBN 978-86-6233-383-4.

[Hoyle-4] Hoyle G, Wiersma CA (1977). Identified neurons and behavior of arthropods. Plenum Press. ISBN 978-0-306-31001-0.

[Wormbook-5] "Wormbook: Specification of the nervous system". Arhivirano s originala, 17. 7. 2011.

[Stein-6] 1 2 Stein, PSG (1999). Neurons, Networks, and Motor Behavior. MIT Press. ISBN 978-0-262-69227-4.

[Simmons43-7] Simmons PJ, Young D (1999). Nerve Cells and Animal Behaviour. Cambridge University Press. str. 43. ISBN 978-0-521-62726-9.

[8] Pickering, Neil (2006). The Metaphor of Mental Illness. International perspectives in philosophy and psychiatry. Oxford University Press. str. 99. ISBN 978-0-19-853087-9. Pristupljeno 27. 5. 2023. [...] William Cullen [...] as early as 1785 [...] postulated that certain mental disorders were the result of some unknown physical change in the nerves, for which he coined the term neurosis. This term has since quite altered its meaning, as it now refers not to a state of the nerves but to a nervous state.

[Harvard_University_Press-9] 1 2 Austen, Jane (2010) [1813]. Spacks, Patricia Meyer (ured.). Pride and Prejudice: An Annotated Edition. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. str. 32. ISBN 978-0-674-04916-1. Pristupljeno 27. 5. 2023.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]