Blagdan

Blagdani su dani namijenjeni ponajprije vjerskim svetkovinama, koje se mogu obilježavati i na državnoj razini. Razlikuju se od praznika, koji su svjetovnog karaktera.^[1]^[2] Po državnim odredbama to su neradni dani za koje radnici imaju pravo na naknadu plaće, a preuzeti su iz crkvenoga kalendara. Prema crkvenom zakonu postoje zapovjedni blagdani (sve nedjelje i drugi najvažniji blagdani uz sadržaj vjere i štovanje svetaca) u kojima je zabranjen težački rad, te postoje i drugi neobvezni blagdani kroz godinu. U najvažnije vjerske blagdane ubrajaju se: Uskrs i Božić (kršćanski), Jom Kipur i Roš hašana (židovski), Kurban-bajram (muslimanski).

Kršćanski blagdani koji se u Hrvatskoj obilježavaju i kao državni blagdani jesu: Bogojavljenje (6. siječnja), Uskrs, Uskrsni ponedjeljak, Tijelovo, Velika Gospa (15. kolovoza), Svi Sveti (1. studenoga), Božić (25. prosinca) i Štefanje (26. prosinca). Nova godina ujedno je i blagdan Marije Bogorodice.

Sadržaj hrvatskih narodnih svetkovina, izvorno obredni, kristijanizirao se tijekom vremena i prilagodio danima kršćanskih blagdana. Pritom su preživjeli neki elementi svojstveni pretkršćanskoj euroazijskoj poljodjelskoj kulturi. To su u prvom redu radnje za izazivanje plodnosti, dobar urod usjeva i uzgoja stoke, kao i za sreću i blagostanje obitelji: npr. kićenje bunara na Cvjetnicu; krjesovi te šaranje jaja (pisanica) pred Uskrs; ophodi dječaka na dan Sv. Jurja (jurjaši), djevojaka na Prvi svibanj (filipovčice) i Duhove (ljelje ili kraljice), djece na Spasovo (križari); krjesovi i ophod djevojaka (ladarice) na Ivanje i dr.; posebice Badnjak kao prilika za odavanje počasti precima, odnosno kao priprema za buduću agrarnu godinu.