Sumer
 |
  Karte prikazuju sumersko područje sa razinom mora kakva je bila tijekom razdoblja Sumera. | |
| Religija | Sumerska religija |
|---|---|
| Jezik | Sumerski jezik |
| Geografski raspon | Mezopotamija, Bliski istok, Srednji istok |
| Razdoblje | Bakreno doba |
| Vremenski raspon | (c. 3300 – c. 1900 pr. Kr. |
| Prethodi | Ubaid |
| Slijedi | Akadsko Carstvo |
Sumer je prva poznata civilizacija, nalazi se u povijesnoj regiji južne mezopotamije (danas južno-srednji Irak). Pojavio se tijekom brončanog doba između 5. i 4. tisućljeća pr. Kr. Jedna je od koljevka civilizacije kao i susjedni Elam.
Naseljavali su ga Sumerani, narod nepoznata podrijetla. Sumeranski farmeri oslanjali su se na rijeke Tigris i Eufrat. U dolinama tih rijeka razvila su se neka od najranijih urbanih središta poput Uruka i Jemdet Nasra, u kojima između 3350. i 2500. pr. Kr. nastaju prvi tekstovi.
Sumerani su razvili poseban tip grada države te prvo pismo, klinasto pismo.
Naziv Sumer akadska je riječ koja znači "zemlja civiliziranih kraljeva." No, Sumerani su sami sebe nazivali Sag-giga, "ljudi crnih glava", svoj teritorij Kengir, "zemlja" ili "zemlja ljudi crnih glava" te svoj jezik Emegir.[1][2]
Sumer se u Knjizi postanka naziva Shinar.[1]
Jules Oppert je 1869. prvi upotrijebio naziv Sumer tijekom predavanja. Prva velika iskapanja na sumerskim nalazištima provodio je Ernest de Sarzec između 1877. do 1900. godine. Druga velika iskapanja provodilo je američko sveučilište Pennsylvania, iskapali su u Nipuru između 1889. i 1900. godine, predvođeni J. H. Haynesom.[3]
U 4. tisućljeću pr. Kr. Sumerani su razvili hramski tip grada države. U središtu grada nalazio se stepenasti hram (zigurat) koji je bio posvećen bogu ili božici zaštitnici. Na čelu grada nalazio se vladar (lugal) ili upravitelj (ensi). Sumerani nisu posjedovali dovoljne količine kamena i drveta pa su za gradnju upotrebljavali opeku. Neki od najpoznatijih gradova su Ur, Uruk, Lagaš, Uma, Nipur, Kiš, Der, Akšak, Akad i Mari.
Sumeru je prethodila kultura Ubaid koja se javila u periodu oko 5000. do 4000. pr. Kr.
Ovo razdoblje obilježava pojava najstarijih povijesnih natpisa i dokumenata vladara. Traje od 2900. godine do 2370. godine pr. Kr., kada Sargon Veliki osvaja područje Sumera. Razdoblje se dijeli na više podrazdoblja.
Prvo razdoblje protodinastijske vladavine obilježeno je oskudnim arheološkim i epigrafskim izvorima. Razdoblje II. protodinastijske vladavine započinje oko 2800. godine pr. Kr. Iz toga razdoblja potječe najstariji poznati zapis, zapis Enmebaragezija, kralja Kiša.
III. razdoblje protodinastijske vladavine obilježeno je dinastijama iz Ura, Lagaša i Uruka. Prva dinastija Ura započinje kraljem Mesanepadom. Dinastiju čine i Aanepada, Meskiagnuna, Elulu i Balulu. Mesanepad je vjerojatno nadzirao dio središnje Mezopotamije, uključujući i grad Kiš. Njegov sin Aanepada izgradio je raskošni hram Ninkhursag, u predjelu Ura.
Istodobno prvoj dinastiji Ura, nastaje i prva dinastija Lagaša. Najstariji poznati kralj Lagaša je Urnanša, suvremenik Aanepada. Njegov unuk Eanatum vodio je mnogo uspješnih ratnih pohoda. Obranio je Lagaš od Elamita te je pobijedio i savez Kiša, Akšaka i Marija. Pobijedio je i Umu, suparnički grad Lagaša, te prisvojio prethodno otete pogranične teritorije. Preuzeo je i Uruk te Ur (gdje je I. dinastija propadala).
Nakon sloma I. urske dinastije, prevlast u južnoj Mezopotamiji stekla je II. dinastija Uruka. Osnivač dinastije je Enšakušan, koji je u početku bio namjesnik Ura, a potom i kralj Ura te Uruka. Osim Urom i Urukom vladao je i Nipurom te je bio pobjednosan u sukobu s Enbištarom, kraljem Kiša. Enšakušana su naslijedili Lugalkinišedudu i Lugalkisalsi. Lugalkinišedudu bio je u savezu s Enetemenom, koji je naslijedio Eanatuma kao vladar Lagaša.
Poznate su još i dinastije poput III. dinastije Kiša, dinastija Akšaka te III. dinastija Uruka. Kralj Lugalzigi jedini je predstavnik III. dinastije Uruka. Njegovu vlast priznali su oko 2380. godine pr. Kr.: Ur, Larsa, Uma, Zabalam, Der i Nipur. Opseg njegove vladavine izvorni tekstovi navode kao područje od Sredozemlja do Perzijskog zaljeva, no to je upitno. Lugalzigija je svrgnuo Sargon iz Akada. On je ujedinio područje Sumera i stvorio Akadsko Carstvo. [4]
Sredinom 22. stoljeća pr. Kr. Gutejci su srušili Akadsko Carstvo i ujedno osvojili sumersko područje na jugu Mezopotamije.
Sumerani su se uspjeli naposljetku osloboditi gutejske premoći te su tijekom tkz. sumerske obnove uspotalvili vlast Treće dinastije iz Ura, čiji je začetnik kralj Ur-Namu, koji je potaknuo izgradnju velikog hramskog kompleksa posvećenog bogu Mjeseca, Sinu, zaštitniku grada Ura.
Početkom 19. stoljeća pr. Kr. semitski nomadski narod Amorićani utemeljio je Starobabilonsko Carstvo, zauzevši Babilon, jedan od najmoćnijih gradova Bliskog istoka. Za vladavine babilonskog kralja Hamurabija (1792. – 1750. pr. Kr.) osvojen je Sumer koji je postao dijelom babilonske države i uskoro su Sumerane asimilirali semitski narodi kojima su u trajno nasljeđe ostavili svoje kulturne tekovine.[5]
Na području Sumera pronađeni su najstariji zapisi. Najčešće se pisalo tvrdim pisaljkama po glinenim pločicama. Kako je ostajao otisak u obliku klina, njihovo je pismo nazvano klinasto pismo. Počinjen se upotrebljavati oko 3500. godine pr. Kr. Od Sumerana nam se sačuvalo najstarije književno djelo - Ep o Gilgamešu. Nestankom Sumerana nije nestao i njihov jezik, koji se koristio u znanosti i religijskim tekstovima sve do 1. stoljeća pr. Kr.
- 1 2 Sumer - ancient.eu
- ↑ Hallo, William W.; Simpson, William Kelly. 1971. The ancient Near East: a history (engleski). Harcourt Brace Jovanovich. New York. str. 28. ISBN 978-0-15-502755-8
- ↑ Kramer, Samuel Noah. 1963. The Sumerians: their history, culture, and character (engleski). The Univ. of Chicago Press. Chicago. str. 20–23. ISBN 978-0-226-45237-1
- ↑ Goldstein, Ivo, ur. 2007. Knjiga 1: Prapovijest i prve civilizacije. Europapress holding. Zagreb. str. 246–250. ISBN 9789533000350
- ↑ Sumerani Hrvatska enciklopedija
- Sumerani Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 22. prosinca 2015. (hrv.)
- Sumerani Proleksis enciklopedija, pristupljeno 22. prosinca 2015. (hrv.)
- Sumer Britannica Online, pristupljeno 22. prosinca 2015. (engl.)
