Burski ratovi
Burski ratovi bili su oružani sukobi između Britanskog Carstva i Bura, odnosno Afrikanera, potomaka nizozemskih, njemačkih i francuskih doseljenika u južnoj Africi.[1] Sukobi su proizašli iz dugotrajnog nadmetanja za političku kontrolu, gospodarske resurse i utjecaj nad teritorijima Transvaala i Oranje. Prvi burski rat (1880.–1881.) izbio je nakon britanske aneksije Transvaala i burskog otpora obnovi britanske vlasti. Drugi burski rat (1899.–1902.) započeo je u kontekstu rastućih napetosti oko položaja britanskih doseljenika i kontrole nad bogatim rudnim nalazištima, osobito na Witwatersrandu.
Burske su snage u početku ostvarile niz pobjeda zahvaljujući mobilnim konjaničkim postrojbama i poznavanju terena. Britanska vojska postupno je preuzela nadmoć primjenom taktike spaljene zemlje i uspostavom koncentracijskih logora za civilno stanovništvo. Kapitulacijom burskih republika 1902. njihovi su teritoriji integrirani u britanski imperij, čime je okončana njihova politička neovisnost. Među sudionicima sukoba bio je i mladi Winston Churchill kao ratni dopisnik, iako se pojedini navodi o njegovoj ulozi ponekad osporavaju.[2]
Podrobniji članak o temi: Prvi burski rat
Podrobniji članak o temi: Drugi burski rat
Nakon izbijanja rata Hrvatski sabor bio je priznao bursku neovisnost.[3]
- ↑ (engl.)The conversation Anglo‑Boer War: how a bloody conflict 125 years ago still shapes South Africa, objavljeno 9. listopada 2024., pristupljeno 6. svibnja 2026.
- ↑ Hrvatska enciklopedija Burski rat, pristupljeno 6. svibnja 2026.
- ↑ Proleksis eencikoopedija Burski ratovi, ažurirano 2. ožujka 2015., pristupljeno 6. svibnja 2026.
